Svakog jutra, prosečan Srbin, u modernoj kineskoj garderobi,
ispija
brazilsku kafu, seda u italijanski auto, kupi za doručak francusko pecivo,
vozi ulicama asfaltiranim nemačkim parama i stigne na posao u austrijsku
firmu.
Odmah uključuje tajvanski mini-kompjuter i na engleskom jeziku počne
da obavlja radne obaveze.
A kad se vrati sa posla, opere ruke turskim sapunom, otvori
slovenački frižider, izvadi iz njega konzerviranu tajlandsku tunjevinu, nalije
čašu makedonskog vina, upali južnokorejski televizor i uživa u
turskim i latinoameričkim sapunicama.
Dok ga greje ruski gas.
Eto zato volim Srbiju i sve što je domaće...
brazilsku kafu, seda u italijanski auto, kupi za doručak francusko pecivo,
vozi ulicama asfaltiranim nemačkim parama i stigne na posao u austrijsku
firmu.
Odmah uključuje tajvanski mini-kompjuter i na engleskom jeziku počne
da obavlja radne obaveze.
A kad se vrati sa posla, opere ruke turskim sapunom, otvori
slovenački frižider, izvadi iz njega konzerviranu tajlandsku tunjevinu, nalije
čašu makedonskog vina, upali južnokorejski televizor i uživa u
turskim i latinoameričkim sapunicama.
Dok ga greje ruski gas.
Eto zato volim Srbiju i sve što je domaće...
Nema komentara:
Objavi komentar